Infekcija mokraćnih puteva - simptomi, uzroci i lečenje

INFEKCIJA MOKRAĆNIH PUTEVA


Infekcija mokraćnih puteva je uobičajena infekcija koja može zahvatiti bilo koji deo mokraćnog sistema, uključujući bubrege, bešiku i uretru (cev kroz koju urin izlazi iz tela).


Infekcija mokraćnih puteva


Seksualna aktivnost je čest uzrok, mada ne i jedini. Dok će čak 60% žena doživeti urinarnu infekciju, muškarci i deca takođe mogu biti pogođeni.


Da se potvrdi infekcija mokraćnih puteva - obično se koristi analiza urina i urinokultura, a antibiotici se koriste za lečenje simptomatskih infekcija. Simptomi mogu uključivati bol u karlici, pojačan nagon za mokrenjem i bol pri mokrenju i krv u urinu.


Iako većina urinarnih infekcija nije ozbiljna, neki slučajevi mogu dovesti do oštećenja bubrega, komplikacija u trudnoći i potencijalno opasne po život komplikacije poznate kao sepsa.


Srećom, većina se leči efikasno, a strategije prevencije mogu pomoći u sprečavanju budućih infekcija.


Infekcija mokraćnih puteva: simptomi


Infekcija mokraćnih puteva ne izaziva uvek simptome. Kada se to desi, simptomi mogu uticati na donji urinarni trakt (uretru i bešiku) ili gornji deo urinarnog trakta (bubrege). Oni koji uključuju bubrege imaju tendenciju da budu teži.


Znakovi i simptomi urinarne infekcije mogu da uključuju:




  • Stalni nagon za mokrenjem (urinarna urgencija)

  • Peckanje ili bol pri mokrenju (disurija)

  • Prolazak česte, ali male količine urina

  • Zamućen urin

  • Ružičasti, crveni ili braonkasti urin (uzrokovan krvlju u urinu ili hematurijom)

  • Urin jakog mirisa

  • Bol u karlici kod žena

  • Groznica, mučnina i povraćanje (najčešće usled infekcije bubrega).


Najčešći simptomi kod beba su povišena temperatura i uznemirenost. Slično tome, kod starijih osoba simptomi mogu biti često neodređeni i nespecifični, poput umora ili inkontinencije.


Ako se ne leči, infekcija mokraćnih puteva može dovesti do retkih, ali ozbiljnih komplikacija, poput akutnih ili hroničnih infekcija bubrega (pijelonefritis), sužavanja uretre kod muškaraca (strikture), prevremenog porođaja ili potencijalno smrtonosnog, upalnog odgovora celog tela poznatog kao sepsa.


Infekcija mokraćnih puteva: koji su uzroci?


Infekcije mokraćnih puteva obično se javljaju kada bakterije uđu u uretru i pređu u bešiku i bubrege. Iako imunološki sistem obično može neutralizovati ove mikrobe, postoje uslovi u kojima se oni mogu zadržati i umnožiti do statusa infekcije.


Najčešći uzrok urinarne infekcije je prenos bakterija iz rektuma ili vagine u uretru.


Oko 80% slučajeva uzrokovano je bakterijama Escherichia coli - koja se obično nalazi u crevima ili stolici. Druge bakterije, poput Staphilococcus saprophiticus, prirodno se nalaze u vagini i mogu se preneti u uretru tokom seksualnog odnosa.



Među najčešćim uzrocima i faktorima rizika:




  • Anatomija žene dovodi ženu u veći rizik zbog kraće udaljenosti od otvora uretre do bešike.

  • Žene koje su seksualno aktivne izložene su većem riziku od žena koje nisu seksualno aktivne, pri čemu rizik raste u skladu sa učestalošću seksa.

  • Dijafragme mogu pospešiti rast koliformnih bakterija poput E. coli.

  • Spermicidna maziva mogu izazvati upalu genitalija.

  • Povećana prostata ili bubrežni kamenci mogu ometati protok urina i omogućiti bakterijama u mokraćnoj bešici da izazovu infekciju.

  • Neobrezani muškarci mogu imati štetne bakterije ispod kožice.

  • Dijabetes može povećati glukozu u urinu kojom se bakterije hrane.

  • Menopauza može izmeniti zaštitnu floru u vagini.

  • Kateteri mogu podstaći infekciju zbog nesterilne ili duže upotrebe.

  • Intimne kupke i dezodoransi mogu dati bakterijama priliku za invaziju.

  • Odlaganje mokrenja takođe može dovesti do urinarne infekcije, naročito kod devojčica.


Postoje čak genetska stanja koja mogu predisponirati osobu da ima infekcije mokraćnih puteva.


Infekcija mokraćnih puteva: lečenje


Nekomplikovane infekcije mokraćnih puteva standardno se leče kratkom terapijom antibiotskih lekova, u zavisnosti od toga šta pokaže urinokultura - na koji antibiotik data bakterija nije otporna.


U zavisnosti od izbora leka i težine i/ili ponavljanja infekcije, trajanje lečenja može biti kraće od tri dana ili trajati duže od jedne nedelje.


Teške infekcije, poput onih koje pogađaju bubrege, mogu zahtevati dužu terapiju oralnih ili intravenskih antibiotika.


Asimptomatska infekcija mokraćnih puteva (bez simptoma) se obično ne leči. Jedini izuzetak je tokom trudnoće u kojoj sedmodnevna terapija antibioticima može umanjiti rizik od prevremenog porođaja i male porođajne težine deteta.


Hrana sa visokim sadržajem vitamina C može da pomogne u jačanju imunološkog odgovora, dok nezaslađeni sok od brusnice može podržati normalizaciju funkcije bubrega.


Tamara Nikoličić