Šta je subklinička hipotireoza i koji su simptomi hipotireoze

ZASTOJ TIROIDE


Subklinička hipotireoza zahvata između 3 i 8% populacije, pogotovu žene i starije. Simptomi hipotireoze su umor, anksioznost i loše pamćenje


Subklinička hipotireoza (SKH) se smatra za tip “blagog slabljenja tiroide”i u nekim slučajevima je rana forma hipotireoze.


Hipotireoza se objašnjava kao stanje gde telo ne proizvodi dovoljno tirotropnih hormona, koji su tiroksin (T4) i trijodtironin (T3). Najveća briga kod SKH jeste da može dostići do kliničke hipotireoze i potencijalno može da izazove komplikacije poput kardiovaskularnih bolesti, kognitivnih poremećaja i probeleme povezane sa promenom raspoloženja.


Kada je u pitanju lečenje subkliničke hipotireoze, postoji debata o najboljem pristupu. Zapravo, kontraverzno je čak i šta se zapravo smatra tiroidnom bolešću i koji nivo hormona tiroide pripada “normalnom” rangu.


Da li će neko sa subkliničkom hipotireozom imati iste koristi od ishrane za hipotireoidizam i od prirodnih tretmana koji se preporučuju onima koji imaju naprednu formu bolesti tiroide? U većini slučajeva, da – iako lečenje tiroide može da bude komplikovano i često je potrebno strpljenje i personalizovani plan.



Šta je subklinička hipotireoza?


Da bi se dijagnostikova SCH, što ponekad upućuje na subkliničku tiroidnu bolest, test krvi pokazuje da su tiroidni hormoni normalni ali hormon za stimulaciju tiroide TSH je blao povišen.


Šta znači kada je nekom povišen nivo TSH?


Tireo stimulirajući hormoni se poizvodi u hipofizi, koja je stimulisana od strane hipotalamusa u mozgu. TSH ima posao da govori hipofizi da proizvodi više tiroidnih hormona kada se smanji njihov nivo. To znači da je povišen TSH  znak  da telo pokušava da napravi više tireodnih hormona.


T3 i T4 se puštaju u krvotok i onda putuju kroz telo, kontrolišu metabolizam i utrošak energije tela. Ovo znači da će ljudi sa subkliničkom hipotireozom i kliničkom hipotireozom često proživljavati simptome koji su povezani sa sporim metabolizmom.


Neki ljudi sa subkliničkom hipotireozom neće uopšte imati simptome, ili veoma male. Međutim kada ih dobiju, oni mogu biti:




  • Umor

  • Depresija, anksioznost i promena raspoloženja

  • Povećana senzitivnost na hladno

  • Konstipacija

  • Suva koža

  • Dobijanje kilograma

  • Pufnasto lice

  • Slabljenje mišića, zglobova, mekoća i ukrućenost

  • Menstruacije jače ili neredovnije

  • Tanka kosa

  • Sporiji otkucaji srca

  • Lošije pamćenje

  • Smanjen libido

  • Uvećana štitna žlezda

  • Viši rizik do dolaženja do hipotireoze. Jedna studija je pronašla da se ovo pojavljuje kod 28 procenata ljudi sa SCH koji imaju preko 55 godina.

  • Mogućnost lošijeg kvaliteta života, zbog anksioznosti, smanjenog libida, energije i problema sa spavanjem.

  • Mogućnost visokog rizika kardiovaskularnih bolesti, uključujući visok krvni pritisak, visok holesterol i kognestivni pad srca, uglavnom kod ljudi mlađih od 70 godina (studije su pokazale da ljudi između 70 i 80 nemaju dodatne rizike).


Sweden bitter oglas 900px

U slučaju da se pitate, razlika između hipotireoze i hipertireoze je: hipotireoza se objašnjava kao smanjen rad tiroide, dok je hipertireoza uvećan rad tiroide. Ova dva poremećaja tiroide uglavnom izazivaju suprotne simptome.



Kako se dijagnostikuje SKH?


Da li je moguće da imate normalan TSH nivo ali da ipak imate hipotireozu?


Da, moguće je. Smanjen nivo T4 (manji od 5 do 13.5 mikrograma po decilitru) ali normalan nivo TSH može da upućuje na hipotireozu. Sa druge strane, subklinička hipotireoza se definiše kao normalan tiroksin bez seruma (T4) koji se kombinuje sa povišenim TSH.


Šta uzrokuje subkliničku hipotireozu?


Uzroci subkliničkih hipotireoza su isti kao i kod hipotieroze. Najčešći uzrok podizanja nivo TSH je autoimuna bolest tiroide, koja se zove Hašimoto bolest.


Studije su pokazale da antitela koja su povezana sa Hašimotom mogu da se pronađu kod 80% pacijaneta sa SCH.


Ostali uzroci SKH-a su: terapija sa radioktivnim jodom, terapija radijacije, operacija tiroide, granulomatozni tiroiditis, manjak joda, trudnoća ili “postpartum”. Hronični stres, neredovan san, loše zdravlje želuca i nedostatak nutrijenata mogu takođe da budu faktori koji utiču.


Da li treba da lečite subkliničku hipotireozu?


Lekari dijagnostikuju subkliničku hipotireozu time što uzimaju uzorak krvi koji pokazuje nivo TSH hormona. Zbog kompleksnosti tiroidnih bolesti, preporučuje se da pacijenti urade ispitivanje svih hormona ( detaljniji prikaz koji pokazuje nivo tiroidnih hormona) da bi se odredili najbolji tip lečenja za stanje pacijenta.



Da li subklinička hipotireoza može da se izleči?


Ne postoji lek za hipotireozu, ali postoje prirodni načini da se poveća produkcija tirodinih hormona. Klinička hipotireoza se često održava uz kombinaciju promene stila života i meditacijom; međutim, nije sigurno da li i subklinička hipotireoza treba tako da se tretira. Kliničari imaju različita mišljenja kada je u pitanju najbolji način, jer se ne bore svi pacijenti sa istim simptomima koji utiču na njihov kvalitet života.


Tačni gornji limit “normalnog” seruma TSH je i dalje nerešen. Trenutno, standardni tretman za hipotireozu je da se ljudi leče sa TSH koji je u nivou višem od 10.0 mIU/L. U ovom slučaju, rutina je da se uzimaju lekovi koji uključuju levotiroksin da bi doveli tiroidne hormone u normalne nivoe.


Ljudima koji imaju TSH nivo manji od 10.0mIU/L, predlaže se “individualna terapija” koja se bazira na simptomima pacijenata, medicinskoj istoriji, rizika hipotiroize, godina i drugih faktora.


Istraživanja pokazuju  da oko 80% pacijenata sa SKH imaju serum TSH koji je niži od 10 mIU/L. Neki eksperti veruju da je gornja granica normalnog TSH između 3.0 i 5.0 mIU/L, ili možda čak i 2.5 mIU/L.


Lekovi često nisu najbolji vid lečenja kod pacijenata sa subkliničkom hipotireozom. Meta analiza iz 2007 godine koja se sastojala od 14 nasumičnih kliničkih testova su pronašli dokaze da terapije levotiroksinom za SKH ne donosi očekivani rezultat u povećanju stope preživljavanja od karidovaskularnih bolesti, niti poboljšavaju kvalitet života u odnosu na one koji nisu tretirani lekom.