Helacija - Helator DPMS ili Unitiol za čišćenje od teških metala i žive

HELACIJA TEŠKIH METALA

Šta je DPMS (Unitiol) za čišćenje od teških metala u telu i druge metode detoksikacije teškim metalima

DPMS (Unitiol) je jedan od brojnih agenasa koji se koriste u detoksikaciji teških metala. Njegovo djelovanje se temelji na sposobnosti da se veže za jone teških metala u telu, čime se olakšava njihovo izlučivanje putem urina ili stolice. Ovaj proces se naziva helacija.

Kako teški metali ulaze u organizam?

Teški metali mogu ući u organizam na različite načine:

  • Hrana: Kontaminirana hrana, posebno morska hrana (tuna, skuša, ajkula) i plodovi mora, može biti značajan izvor teških metala.
  • Voda: Zagađena voda za piće može sadržavati značajne količine teških metala.
  • Vazduh: Disanje zagađenog zraka, posebno u industrijskim područjima, može dovesti do nakupljanja teških metala u plućima i drugim organima.
  • Kozmetika: Neke kozmetičke proizvode mogu sadržavati tragove teških metala.
  • Tetovaža: Određene vrste bojila za kožu, kao što su one koje se koriste pri tetovaži, mogu sadržavati visoke koncentracije teških metala.

Mehanizam delovanja DPMS-a / Unitiola

Kada se DPMS unese u organizam, on se veže za jone teških metala kao što su olovo, kadmijum, živa i arsen. Ova veza je toliko jaka da onemogućava teškim metalima da se vežu za proteine i druge važne biomolekule u organizmu. Kompleks koji se tako formira je vodorastvorljiv i lako se izlučuje putem bubrega.

Istraživanja o DPMS-u

Iako je DPMS korišten u medicini već nekoliko decenija, broj visokokvalitetnih, randomiziranih kontroliranih studija je relativno ograničen. Većina dostupnih podataka dolazi iz manjih studija, anegdotskih izveštaja i studija na životinjama. U Rusiji je u regularnoj upotrebi kao Unitiol, jeftin i dostupan u ampulama za intravenoznu primenu. 

  • Pozitivni rezultati: Mnog izveštaji pokazuju da DPMS može značajno smanjiti nivoe teških metala u krvi, urinu i drugim tkivima. Također, postoje izvještaji o poboljšanju simptoma povezanih s trovanjem teškim metalima, kao što su umor, glavobolja i kognitivni problemi.
  • Ograničenja: Nedostatak velikih, randomiziranih studija otežava procenu dugoročne efikasnosti i sigurnosti DPMS-a. Također, postoji potreba za daljnjim istraživanjima kako bi se utvrdili optimalne doze, trajanje terapije i kombinacije s drugim tretmanima.

Zdravstvena stanja za koja se koristi DPMS

DPMS se najčešće koristi za lečenje trovanja teškim metalima, kao što su:

  • Olovo: Trovanje olovom može uzrokovati neurološke probleme, oštećenje bubrega i druge zdravstvene probleme.
  • Kadmijum: Kadmijum je povezan s povećanim rizikom od raka, bolesti bubrega i osteoporoze.
  • Živa: Trovanje živom može uzrokovati neurološke probleme, oštećenje bubrega i kože.
  • Arsen: Arsen je povezan s povećanim rizikom od raka, bolesti srca i oštećenja kože.

Osim toga, DPMS se ponekad koristi za lečenje drugih zdravstvenih stanja za koja se sumnja da su povezana s visokim razinama teških metala u organizmu, kao što su hronični umor, fibromijalgija i autoimune bolesti. Međutim, za ove primene postoji manje znanstvenih dokaza.

Nuspojave i kontraindikacije

Kao i svi lekovi, DPMS može imati nuspojave. Najčešće nuspojave uključuju:

  • Mučninu i povraćanje
  • Proliv
  • Glavobolju
  • Groznica
  • Osip

U retkim slučajevima, DPMS može uzrokovati ozbiljnije nuspojave, kao što su oštećenje bubrega ili jetre.

Kontraindikacije za upotrebu DPMS-a uključuju:

  • Teška oštećenja bubrega ili jetre
  • Alergija na DPMS ili druge tiole
  • Trudnoća i dojenje

Doziranje i trajanje terapije

Doziranje i trajanje terapije DPMS-om varira ovisno o težini trovanja, vrsti teškog metala i individualnim karakteristikama pacijenta. Dozu i trajanje terapije treba odrediti lekar nakon precizne dijagnostike. 

Generalno, terapija DPMS-om traje nekoliko nedelja, pa čak i meseci. Zavisi koji oblik DPMS-a se uzima, kao IV (infuzija) ili kao suplement u vidu kapsule. Tokom terapije potrebno je redovito pratiti nivo teških metala u krvi i urinu kako bi se pratila efikasnost lečenja.

Kako teški metali ulaze u organizam?

Teški metali mogu ući u organizam na različite načine:

  • Hrana: Kontaminirana hrana, posebno morska hrana (tuna, skuša, ajkula) i plodovi mora, može biti značajan izvor teških metala.
  • Voda: Zagađena voda za piće može sadržavati značajne količine teških metala.
  • Vazduh: Disanje zagađenog zraka, posebno u industrijskim područjima, može dovesti do nakupljanja teških metala u plućima i drugim organima.
  • Kozmetika: Neke kozmetičke proizvode mogu sadržavati tragove teških metala.
  • Tetovaža: Određene vrste bojila za kožu, kao što su one koje se koriste pri tetovaži, mogu sadržavati visoke koncentracije teških metala.

Ostale metode detoksikacije

Osim DPMS-a, postoje i druge metode detoksikacije koje se koriste za uklanjanje teških metala iz organizma:

  • Helacija drugim agensima: Osim DPMS-a, postoje i drugi kelatni agensi kao što su EDTA, DMSA i dimerkaprol. Svaki od ovih agenasa ima svoje specifične karakteristike i primenu.
  • Sauna: Sauna pomaže u povećanju znojenja, što može doprineti izlučivanju nekih teških metala kroz kožu.
  • Prehrana: Određene namirnice bogate sumporom, kao što su luk, kurkuma i cilantro, mogu pomoći u vezivanju i izlučivanju teških metala.
  • Alga Hlorela: Pokazalo se da mala zelena alga Hlorela (Chlorela) ima svojstvo da vezuje teške metale, posebno živu. 
  • ALA (Alfa lipoinska kiselina): Vezuje živu u telu i posebno je značajno jer može da prodje moždanu barijeru i izvlači živu iz mozga.
  • Probiotici: Probiotici mogu pomoći u održavanju zdrave crevne flore, što je važno za uklanjanje toksina iz organizma.
  • Hidratacija: Pijenje dovoljno vode pomaže u izlučivanju toksina putem bubrega.

Helacija ili detoksikacija teških metala je složen proces koji zahtijeva individualni pristup. Prije nego što se odlučite za bilo koji oblik detoksikacije, važno je konsultovati se sa svojim lekarom. On će vam pomoći da procenite rizik od izloženosti teškim metalima i da odaberete najprikladniji tretman.