Šta je neuroterapija - ajurvedska medicina za lečenje mozga

Neurotherapy za bolju plastičnost mozga

​Šta je Neuroterapija koja nam dolazi iz Indije? Tradicionalna mudrost Ajurvede i savremena nauka u službi zdravlja

Neuroterapija, poznata i kao LMNT (Lajpatrai Mehra Neurotherapy), predstavlja jedinstvenu, nekonvencionalnu terapijsku tehniku koja kombinuje principe drevne indijske medicine Ayurvede sa savremenim razumevanjem nervnog sistema. Ova metoda, koja ne koristi lekove, oslanja se na primenu specifičnog pritiska na određene tačke tela kako bi stimulisala samoisceljujuće mehanizme organizma.

Poreklo i osnivač: Dr Lajpatrai Mehra

Dr Lajpatrai Mehra, rođen 1932. godine u Amritsaru, Indija, bio je pionir u razvoju neuroterapije. Od rane mladosti pokazivao je interesovanje za lečenje ljudi, često pružajući besplatne tretmane pacijentima. Kombinujući znanja iz ajurvede, posebno iz oblasti 'Nadi Vigyan' (nauka o nervnom sistemu), sa sopstvenim istraživanjima, razvio je jedinstvenu tehniku lečenja bez upotrebe lekova, poznatu kao LMNT. 

Principi i primena neuroterapije

Neuroterapija se zasniva na ideji da telo ima sposobnost da proizvodi sve potrebne hemikalije za svoje funkcionisanje. Međutim, zbog različitih faktora, ovaj prirodni balans može biti narušen. Kroz primenu specifičnog pritiska na određene tačke tela, neuroterapija stimuliše nervni sistem, poboljšava cirkulaciju krvi i limfe, i podstiče funkciju žlezda i organa. Ova metoda se koristi za tretman različitih stanja, uključujući hronične bolove, hormonske disbalanse, probavne smetnje i neurološke poremećaje.

Kako izgleda jedan tretman neuroterapije

Tipičan tretman neuroterapije započinje detaljnom procenom zdravstvenog stanja pacijenta, uključujući istoriju bolesti, simptome i trenutno fizičko stanje. Terapeut zatim određuje koje neurotačke (tačke pritiska) će biti stimulisane. Pacijent najčešće leži na terapijskom stolu, a terapeut primenjuje precizno definisan pritisak dlanovima, prstima ili laktovima na određene tačke na telu – najčešće duž kičme, stomaka i nogu. Svaka sesija traje od 30 do 60 minuta, u zavisnosti od problema koji se tretira.

Na primer, osoba koja pati od problema sa varenjem može imati tretman koji se fokusira na stimulaciju tačaka vezanih za pankreas, jetru i tanko crevo. Prvo se aktivira tačka koja reguliše proizvodnju enzima pankreasa, zatim se pristupa nervnim putevima koji kontrolišu pokretljivost creva. Pacijent može tokom tretmana osetiti blago pucketanje u stomaku, toplinu ili opuštanje mišića – što su znaci da telo reaguje na stimulaciju.

Trajanje terapije i tipične bolesti koje se tretiraju

Broj potrebnih seansi zavisi od vrste i težine zdravstvenog problema, kao i od opšteg stanja organizma. Kod akutnih problema, poput zatvora ili menstrualnih bolova, rezultati se mogu videti već nakon 3 do 5 tretmana. Međutim, za hronična stanja potrebni su duži terapijski ciklusi, koji se kreću od 15 do 45 seansi, raspoređenih tokom više nedelja.

Evo približnih okvira za deset najčešćih bolesti koje se tretiraju neuroterapijom i preporučenih ciklusa:

Bolest/Poremećaj Preporučeni broj tretmana Ciklus ponavljanja
Hronični zatvor 5–10 seansi Na 6 meseci
Dijabetes tipa 2 30–45 seansi Svaka 3 meseca evaluacija
Menstrualni poremećaji 10–15 seansi 1 ciklus godišnje
Hipotireoza 25–35 seansi 2 puta godišnje
Migrene 15–20 seansi Po potrebi
Depresija i anksioznost 20–30 seansi Održavanje na 2 meseca
ADHD kod dece 30+ seansi Individualna procena
Problemi sa varenjem 10–15 seansi Po potrebi
Hronični umor i iscrpljenost 15–25 seansi 2 ciklusa godišnje
Artritis 20–30 seansi Pojačani tretman u zimskim mesecima

Važno je napomenuti da se nakon inicijalnog ciklusa obično preporučuju održavajuće sesije jednom mesečno ili u skladu sa individualnim odgovorom tela na terapiju. Tokom celog procesa pacijenti se takođe ohrabruju da usvoje zdraviji stil života, uključujući ishranu i fizičku aktivnost, kako bi efekti terapije bili dugotrajniji.

Neuroterapija i autoimune bolesti 

Neuroterapija, iako prvenstveno razvijena kao holistički pristup za balansiranje telesnih funkcija, pokazuje određeni potencijal u ublažavanju simptoma autoimunih bolesti koje pogađaju nervni sistem – posebno kroz regulaciju neuroendokrinih funkcija, smanjenje zapaljenskih procesa i stimulaciju prirodne regeneracije tela. Međutim, važno je napomenuti da neuroterapija nije zamena za konvencionalno lečenje autoimunih bolesti, već može delovati kao dopunska (adjuvantna) terapija u cilju poboljšanja kvaliteta života.

Kod kojih autoimunih bolesti mozga može pomoći neuroterapija

  1. Multipla skleroza (MS)

    • Neuroterapija se koristi za poboljšanje cirkulacije, smanjenje spazma mišića, podršku imunološkoj regulaciji i smanjenje umora.

    • Pacijenti često izveštavaju o većoj pokretljivosti, boljoj kontroli bešike i opštem osećaju vitalnosti nakon više tretmana.

  2. Autoimuni encefalitis

    • U ranim fazama oporavka, nakon akutnog stanja, neuroterapija može pomoći u rehabilitaciji kognitivnih funkcija i balansiranju hormona, posebno ako je uključen hipotalamus i limbički sistem.

  3. Neuromijelitis optika (Devicova bolest)

    • Kod ovakvih oboljenja, neuroterapija se koristi kao podrška – za jačanje funkcija autonomnog nervnog sistema i olakšavanje simptoma poput zamora, bolova i ponekad problema sa vidom.

  4. Hashimotov encefalitis (povezan sa autoimunim tiroiditisom)

    • U ovim slučajevima neuroterapija može pomoći u regulaciji endokrinih funkcija (štitna žlezda, hipofiza) i ublažavanju neuropsihijatrijskih simptoma kao što su konfuzija, anksioznost ili depresija.

Gde neuroterapija pokazuje najbolje rezultate kod autoimunih bolesti mozga

  • Kod simptoma kao što su:

    • Neurološki umor

    • Mišićna slabost i spazam

    • Kognitivna "magla"

    • Nestabilan emocionalni odgovor

    • Poremećaji spavanja

  • Deluje najefikasnije kada se:

    • Kombinuje sa konvencionalnom terapijom (npr. imunosupresivi, kortikosteroidi)

    • Primeni u periodu remisije ili stabilizacije bolesti

    • Prati kroz duži vremenski period sa individualno prilagođenim planom

Važno: Neuroterapija ne može direktno “lečiti” autoimunu reakciju, jer ona ne deluje na imunološke mehanizme u smislu supresije. Međutim, može doprineti homeostazi, smanjenju neuroinflamacije i harmonizaciji funkcija koje su sekundarno pogođene bolešću.

Efikasnost i istraživanja

Iako je neuroterapija relativno nova u zapadnoj medicini, sve više istraživanja ukazuje na njenu efikasnost. Studije su pokazale pozitivne rezultate u tretmanu stanja kao što su ADHD, depresija, anksioznost, insomnija, epilepsija i poremećaji učenja. Neurofeedback, kao deo neuroterapije, omogućava pacijentima da nauče kako da kontrolišu funkcije svog mozga, što može dovesti do poboljšanja u različitim mentalnim stanjima. 

Zaključak

Neuroterapija predstavlja spoj tradicionalne mudrosti i savremenog naučnog pristupa u lečenju različitih zdravstvenih stanja. Kao neinvazivna i prirodna metoda, nudi alternativu konvencionalnim tretmanima, posebno za one koji traže holistički pristup zdravlju. Dalja istraživanja i kliničke studije pomoći će u boljem razumevanju i širenju ove terapijske metode.

Izvori: